Odštampajte ovu stranicu
petak, 06 april 2012 14:50

RUŽA, CVETNA KRALJICA

Napisao
Ocenite ovaj članak
(1 Glas)

Ruža je definitivno jedna od najznačajnijih cvećarskih kultura i nije retkost da asocijaciju za pojam cveta uopšte predstavlja upravo ruža. Zasluga za to ima činjenica što ona kao biljka svakako prelazi okvire u botaničkom smislu i kroz svoju dugu istoriju se ne malo puta pojavljuje kao simbol vremena. Spominje se još  u vreme starih Grka i Rimljana, gde simbolizuje  ljubav, tajne, stradanja,  kao i  objekat u umetnosti, a cvet ruže se često koristi kao simbol ljubavi i lepote.

Istorija ruže se uslovno može podeliti na staru i modernu istoriju. Njena istorija je duga i bogata. Počinje pre 35 miliona godina prema fosilnim ostacima. Za samu proizvodnju ruže vezani su podaci od pre 5.000 godina u Aziji. Od XVII veka pa sve do današnjih dana ruže za ulje se najviše proizvode u Bugarskoj, u dolini ruža u okolini Kazanlaka, gde je više hiljada hektara zasađeno ružama za destilisanje ružinog ulja. U kasnom XVIII veku ruže su počele da se gaje u Evropi.

 

U vezi sa sortimentom ruža, često se postavlja pitanje njihove podele jer se mogu naći veoma različite u zavisnosti od autora, ali kao opšte prihvaćena podela koja je zajednička i proizvođačima i krajnjim korisnicima koristi se sledeća:

Čajno-hibridne ruže

To su hibridi ruža i nose epitet najplemenitijih ruža s obzirom na svoja svojstva. U razvoju su im prethodile tzv. čajne, remontantne, burbonske i druge grupe ruža koje su svojim naslednim osobinama uticale na formiranje osobina čajno-hibridnih ruža. Ove ruže vode poreklo od R. chinensis – odorata i ruža sa Bliskog istoka kao i evropskih ruža. Najpre su nazivane čajnim ružama jer je miris njihovog cveta podsećao na fini kineski čaj. Daljom hibridizacijom (ukrštanjem) sa drugim grupama ruža kao što su bile remontantne, dobile su svoje današnje ime i osobine. Osnovna zajednička osobina im je krupan, najčešće pojedinačan cvet sa mnogo (preko 25) latica, lepi krupni listovi, često veoma prijatan miris. Ove ruže prvenstveno služe za dobijanje rezanog cveta koji podrazumeva duge, prave, jake izbojke na čijem vrhu se nalazi pojedinačan cvet. Visina žbuna je 50-150 cm. Potrebno im je zaštita tokom zime, da ne bi izmrzle. Često se koriste kao soliterni ukras vrtova ljubitelja ruža.

Polianta hibridne ruže – mesečarske, mnogocvetne

Prethodna grupa ovih ruža zvala se poliantha a dobijena je ukrštanjem dalekoistočne ruže R. multiflora (mnogocvetna) sa evropskim i bliskoistočnim ružama. Danas ruže polianta krase mnoge parkove i vrtove. Ovo su ruže niskog rasta, sitnih cvetova lepe boje, bez izražajnog mirisa, a čiji su cvetovi u obliku štitastih mnogocvetnih cvasti. Ukrštene su sa čajnim i čajno-hibridnim ružama. Od tada se ova grupa naziva polianta – hibridi. Dobile su krupnije polu-pune cvetove i krupnije sjajno lišće. Postoji mnogo sorti, a upotrebljavaju se parkovima i vrtovima, kao njihov najlepši, stalno cvetajući, cvetni ukras. Ove ruže nisu pogodne za rezanje cveta. Otporne su na mraz i na zagađenja od povećane koncentracije CO2, kako bi mogle opstati na javnim mestima

Floribunda ruže – buketuše

To su hibridi polianti dobijeni daljim ukrštanjem sa čajno-hibridnim ružama. Ove ruže donose cvetove u buketima, ali su oni po obliku i veličini veoma slični cvetovima čajno-hibridnih ruža. Nešto su više rastom, i stalno cvetaju. Lišće im je kao kod čajno-hibridnih ruža. Buketuše se mogu koristiti kako za rezanje cveta, tako i za sadnju u parkovima i vrtovima. Otpornije su i više cvetaju od ruža iz ostalih grupa, a lepših su boja i krupnijeg cveta od polianta ruža. Otporne su prema niskim temperaturama.

Minijaturne - patuljaste (bengalske) ruže

Malobrojnija grupa u odnosu na ostale. Dobijena je od kineske patuljaste ruže. To su žbunovi niski oko 25 cm. Sposobni su da rastu na balkonima i minijaturnim "stenovitim" i "japanskim" bašticama kao i u saksijama. Imaju budućnost kao ruže visoko urbanizovanih naselja zajedno sa ostalim sobnim i balkonskim cvećem. Koriste se za ivice, leje, saksije itd.

Ruže penjačice i puzavice

Prema načinu na koji su dobijene, ove ruže dele se na prave penjačice, koje su nastale hibridizacijom između R. wichuriana i ruža iz navedenih grupa, zatim sa ružom multiflora i drugim prirodnim penjačicama. Međusobno se dele na one koje samo jedanput cvetaju u sezoni (od kraja maja do kraja juna) i na stalno cvetajuće. Drugi tip penjačice nastao je mutacijom čajno-hibridnih ili floribunda ruža i zovu se jednim imenom climbing sportovi. Sportovi ili mutanti nastaju prividno spontano, promenom naslednih osobina jednog jedinog pupoljka. Ovakve promene su sve češće kod modernih ruža koje su višestruki hibridi i u njima polako dolazi do različitih kombinacija hromozoma – nosioca naslednih osobina u ćelijskim jedrima. Vrlo često se ispoljava samo jedna osobina (dugi izbojci) a ostale osobine ostaju kao kod biljke na kojoj je "sport" nastao. Različitim uticajima (zračenje, hemikalije, temperatura i dr.) ovakve mutacione promene mogu se i veštački izazvati. Mutacije imaju sve veći značaj u savremenoj genetici, pa i u selekciji ruža. Obično imaju sve osobine ruža od kojih su nastali samo se razlikuju svojim jako izduženim izbojcima od 2-3 m. Koriste se za ukrašavanje zidova zgrada, ograda, pregrada i slično.
Autorka: Msc. Biljana Božanić
 
Pročitano 6106 puta Poslednji put izmenjeno ponedeljak, 15 februar 2016 08:10