U trenutku dok pišem ovaj tekst (kasno uveče, probivši, naravno, sve moguće i nemoguće rokove, uz uredne prozivke urednika i lektorke) moja četrnaestogodišnja ćerka u prolazu zastaje iza mojih leđa, čita naslov i komentariše ovako: "Seljački pod?! Baš glupo zvuči!" Danas, u tzv. moderno vreme, očito pridev "seljački" ima neku sasvim drugu konotaciju.

U suštini, reč je o čistom drvetu – divnom, toplom i prirodnom materijalu, i priča je sledeća: još u vreme srednjeg veka, masivni seljački pod je bio cenjen i postavljan u dvorce i plemićke domove. Razlog za to je verovatno retkost kvalitetnog drveta većih dimenzija, ali sigurno i jedinstvena toplina drveta koja je ušla u te enterijere zajedno s podovima. Određena istraživanja su pokazala da je veliki broj seoskih domaćinstava imao drvene seljačke podove, ali ne u svim prostorijama. Iako ih je većina u glavnim prostorijama imala pod od nabijene zemlje, jer je bio lakši za održavanje i čišćenje, neki seljaci su imali drveni seljački pod u svojim spavaćim sobama. 

Seljački pod je do današnjih dana zadržao naziv "seljački" baš zbog svoje duge istorije. Seljački pod je povratak tradiciji. Podovi obloženi širokim daskama podsećaju nas na stara vremena, a možemo ih postaviti i u moderni ambijent zajedno s modernim nameštajem, zahvaljujući novim obradama, pa takvi podovi domu daju posebnu notu.  Masivni podovi ostavljaju utisak čvrstine, sigurnosti i domaće topline, a posebno u hladno zimsko vreme kada nude poseban ugođaj koji je nezamenjiv.

Drveni podovi na seljačkim imanjima nekada su se izrađivali ručno i na tradicionalan način. Svaka daska je bila posebna i jedinstvena. Sada takve podove možete pronaći samo u starim kućama sa očuvanim enterijerima. Spojem moderne tehnologije i tradicionalne obrade, na primer, tradicionalno lepog hrasta, omogućeno je da seljački pod bude dostupan i pristupačan svima. 

Kada pređete rukom preko daske osetićete bitnu razliku... taj pod ima dubinu,  posebnost, osećate svaku poru drveta, njegovu snagu i energiju prirode. Masivni pod stvara dom, onakav kakav su naši stari imali.

Ekološki prihvatljiv, na dodir ugodan, topao i izdržljiv, to je pod sa kojim se živi i kome se uživa godinama.

Tehnički gledano, seljački pod je uobičajeni naziv za masivni parket većih dimenzija, širine i do 40 cm, obično u debljini od 1,5 do 2 cm, i dužinama od 50, 100, 150, 200 pa i 500 (!) cm. Kao i kod masivnog parketa, najčešće se koriste hrast, bukva, jasen, javor, ali i bagrem. Može se izabrati već lakiran ili u tzv. "roh" (neobrađenoj) varijanti. Unapred lakirani (gotovi) pod pojednostaviće i ubrzati postupak polaganja dok se neobrađeni seljački pod nakon polaganja lakira različitim lakovima ili ulji posebnim prirodnim uljima za podove.

I na kraju, pitanje za čitaoce ovog magazina: da li su vikendaši seljaci ili ne?

Autor: Žare Karanović